Nostalgija III, ...

Description of your first forum.
furlan
Posts: 828
Joined: Tue Apr 04, 2017 9:11 pm

Re: Nostalgija III, ...

Post by furlan » Thu Jan 04, 2018 5:42 pm

Ma bilo je nakih babetina , sta je ono 'nako? :crni: :crni:

medvjed23
Posts: 1245
Joined: Sun Apr 02, 2017 11:59 am

Re: Nostalgija III, ...

Post by medvjed23 » Thu Jan 04, 2018 5:49 pm

to ko u ovom vicu, na dnu stranice? :D:

viewtopic.php?f=18&t=75&start=20

furlan
Posts: 828
Joined: Tue Apr 04, 2017 9:11 pm

Re: Nostalgija III, ...

Post by furlan » Thu Jan 04, 2018 9:43 pm

Haman :lol: :lol:

User avatar
Teta Vipi
Posts: 127
Joined: Sun Apr 02, 2017 1:46 pm

Re: Nostalgija III, ...

Post by Teta Vipi » Thu Jan 11, 2018 8:11 pm

da vas malkice :dzemathug:
Image

furlan
Posts: 828
Joined: Tue Apr 04, 2017 9:11 pm

Re: Nostalgija III, ...

Post by furlan » Thu Jan 11, 2018 9:04 pm

:m1:

furlan
Posts: 828
Joined: Tue Apr 04, 2017 9:11 pm

Re: Nostalgija III, ...

Post by furlan » Thu Jan 11, 2018 10:29 pm

Image
Jebi ga.

furlan
Posts: 828
Joined: Tue Apr 04, 2017 9:11 pm

Re: Nostalgija III, ...

Post by furlan » Sun Jan 14, 2018 8:07 pm

Zvale su se "madjarice". List, bundeva, herc i žir. Od sedmice do desetke označene rimskim brojevima a one iznad desetke, položajem znaka i vrstom slike odredjivale vrijednost karte u toj igri koju su igrali "veliki".
Privlačio sam stolicu ocu iza ledja pokusavajuci da shvatim tu igru sa nekim kartama koje su odudarale od onih kojima se igralo table i remija. Neizostavna meza od suhotine, travničkog sira, gatačkog kajmaka, romanijskog ili nečega čemu je tada bio sezonski vakat. Štamplići sljive ili klekovače iz Bajine Bašte koja je važila kao maksuzija. Plutani čep, grlić boce obložen crvenim voskom i unutra tečnost žutocrvenkaste boje. Deda je govorio “Jebo viski, kakva je kleka” Kartonski paketi od dvanaest flaša dolazili su nekim vezama i prijateljstvima samo njemu znanim. Otvarala se boca i dosipala kleka u toku tih seansi, gdje je svaki od igrača ispred sebe imao jos i komad papira i i olovku. Sva velika muškadija u porodici je igrala koliko se sjećam a ženskadija je bila očajna kada su se karte vadile iz vitrine. Znali su da počinje jedno dugo sijelo. U neko doba je tetka znala reći i poceti zapomagati “Hocemo li Braco?” On odgovori “Hočemo,” praveći stanku vrijednujući karte a ona i djeca na noge da se spremaju, dok je on dodavao “Još po jednu”, naravno, misleći na kleku.
Igra je počinjala djeljenjem po deset karata i dvije pokrivene bacene na sredinu stola kao talon.Nakon vrijednovanja ako niko nije rekao “igra”, počinjala je licitacija i priča izmedju njih gdje mi nista nije bilo jasno tada. “Dalje, dva, tri, četri, dalje,moje” okretanje te dvije karte iz talona tražeći nedostajuci štih, zamjena, škartanje druge dvije, i onda opet “Četri, doš’o, neću, hajde samnom, dobro, dajem četri, moze” i pobacaše karte na sto ni ne otvarajući ih. Druga ruka isto tako.” Dalje. dalje, dalje, otišlo, refa , koliko refa, dvije, može” Olovke u rukama i pišu nešto, nijedne karte nisu bacili. Mozda u trećoj ruci da se zaigralo kako se karte vec igraju. Bacaju na sto jedan za drugim, odnose se trisevi na osnovu nečega i nakon završetka ruke, opet priča. “Što ga nisi probio odmah, nisam mogao imao sam “makaze”, ja kont'o da imas “belu”, nije im’o pada djaba, hajde svi prošli, koliko “supe”, olovke u rukama i opet nekakvo pisanje u tri kolone. Nisam mogao upratiti šta rade , o čemu pričaju, kakvi su to izrazi i smisao igre koja se znala otegnuti do sitnih sati narednog dana. Medjutim oni su se očigledno zabavljali i uživali u tim nadmudrivanjima i pričama gdje su pokazivali i dokazivali svoje strategije, inteligenciju, vrijednovanje karata, logiku, razmišljanja...
Odrastajući, moji interesi su se pomjerali prema drugim stvarima , tako da su u tim porodicnim seansama ostajali “veliki” a mi “mali” se okrenuli izlazcima po kafićima, koncertima, dernecima, kokama… Medjutim jedno veče ostadoh kući ,kada se nadjose njih trojica i izvadiše madjarice iz vitrine. Sjedoh iza oca i poceh pratiti te priče koje su mi bile tako čudne i nepojmljive kao djetetu. Otkrih betl, sans, supe, te brojeve od jedan do četri, šešir, način pisanja rezultata i završetak partije kada je zbir srednjih kolona bio nula, taj svijet preferansa. Narednih dana sam ga ispitivao o kontrama, rekontrama, probijanjima ili cekanjima, zašto se odredjena karta baca i na vlastitu štetu dozvoljavajući da te “obore”, jedan svijet timske igre dvojica protiv jednoga, a u narednoj rundi koalicije druge dvojice.
Spremali su se ispiti, bijeg u planinu gdje su se u toku dana učili fluidi a onda navečer se teorija pretvarala u praksu koristeći vino.Onda kada je nestajalo vina, prelazilo se na izučavanje Bernulijeve jednačine i krive natege iz četrdeset litarskog hrastovog bureta, gdje je tata držao rakiju. Jedne od tih večeri spomenuh preferans. Jedan kao oparen, “Jebo te, da mi je ekipa da odigram. Ima li ko još da zna?” Nema. Hajmo, kratki kurs da se nauci treće, pa onda četvrto. Tu je počelo. Igranje do kasnih sati. Sve četvero smo polako učili kako odigrati partiju bez pada ili traziti šesti stih u talonu ali trebalo je vremena i vremena jer nije bilo dovoljno znati pravila. Znali smo zaglaviti po pet šest dana u vikendici dok nam ne nestane hrane ili dok nam ne dodje smjena, jer i “veliki” su htjeli svoj dio planine, šume, druženja, pa onda dolazili sa svojom rajom a mi se sa ruksacima vraćali u grad.
Ispiti su se nastavljali i narednih godina, a u pauzama se znala okrenuti koja partija ili nakon večernjeg izlaska kod onoga čiji je stan prazan dočekati jutro. Nakon rokova se pakovali ruksaci i odlazilo na “Ostrvo kojeg nema”. Tamo su već postale ozbiljne partije koje su znale potrajati i po šest-sedam sati. Ponavljali su se fluidi u hladovini Svetog Mihovila , ulazilo se u more sa rukama iznad glave da bi ruke bile suhe za slijedeće djeljenje. Navečer gitare, dagnje na buzaru nabrane u toku dana, smijeh, šega, šprdačina, nočne smicalice…Silom prilika, postali smo rakova djeca, čujemo se , vidimo se, ne tako često, ali smo tu, prisutni putem skypa, telefona, vibera. Rijetko svi zajedno da bi mogli da pocnemo jednu od sto poena i tri refe. Da li sto imamo toliko toga da ispričamo o vremenu provedenom izmedju nasih nevidjanja ili nam je lakše bez te partije preferansa, nije više ni važno.
U porodičnu priču je usao zet kao treči igrač. Ne tako često ali smo otac, on i ja znali sjesti. Ne sjećam se da sam ikada pobjedio u toj bitci a meni se čini ni zet. Mogao sam forsirati i doći ispod “šešira”, ali me uništavao supom, ili čekati i prepuštati igru ali onda me je tek rasturao. Znao je umijeće loše karte, kako i kada je odigrati, iskustvo, stpljenje, procjena, karakter, inteligencija, izvlačenje maximuma bez obzira na situaciju. Žao mi je samo što vise nije bilo te čuvene kleke da okružim onim njegovim švicarskim nožićem crveni vosak i vadičepom izvučem pluto iz grlića, da nam naspem, da me propita malo fluide i da mu odgovorim “Ma jebo viski”.
Zašto sve ovo pisah?
Možda zato jer sam sam zadnju partiju odigrao devedesetreće sa nekim ljudima kojima se ni imena ne sjećam a likova jos manje. Čisto da se odradi šihta i prodju neki noćni sati. Nije tu bilo ni jednog a ni drugog fluida, bezkarakterna partija gdje me misli i karte igrača uopšte nisu interesovali. Lažna partija, bez strategije, koalicije bez rezona, bez stila, bez radosti i hrabrosti kao i ova politička koju povremeno kibicujem u domovini. Trojica mrzovoljnih kabadahija za stolom, stalno losih karata, loših taktika, slabog znanja, bez uživanja, koji nemaju ni volje ni želje da zbir srednjih kolona dovedu na nulu, vec nastavljaju da razvlače partiju bez obzira sto bi djeca išla na spavanje.

User avatar
dert
Posts: 1404
Joined: Sun Apr 02, 2017 11:27 am

Re: Nostalgija III, ...

Post by dert » Sun Jan 14, 2018 9:59 pm

:thup: :thup: :thup: :thup: :thup: :thup: :thup: :thup: :thup: :thup: :thup:

User avatar
lejlamo
Posts: 1694
Joined: Sun Apr 02, 2017 8:10 am
Location: sunčana strana ulice

Re: Nostalgija III, ...

Post by lejlamo » Sun Jan 14, 2018 10:11 pm

dobro ti ovo, furlane :thup:
Volim što sam Ero...s kamena i drače..Ko poskok što skače...

KvaziExpert
Posts: 1859
Joined: Sun Apr 02, 2017 6:12 am

Re: Nostalgija III, ...

Post by KvaziExpert » Mon Jan 15, 2018 8:29 am

:thup:

Post Reply

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest